Jednoga dana, vidjeli nismo, Ježic je, kažu, dobio pismo. Medeno pismo, pricao meca, stiglo u torbi poštara zeca. Adresa kratka, slova k'o jaja: "Za druga Ježa Na kraju gaja". U pismu piše: "Ježurka, brate, sanjam te cesto i mislim na te. Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom. Divno li šara! Dodi na rucak u moju logu, požuri samo, ne žali nogu. Sa punim loncem i masnim brkom cekat cu na te, požuri trkom. Nježno te grli medena lica i pozdrav šalje lisica Mica" Jež se veseli: – Na gozbu, veli, tu šale nema, hajd da se sprema. Ježurka Ježic lukavo škilji, pregleda bodlje i svaku šilji. - Ako bi usput došlo do boja, nek bude spremna obrana moja.
|
|