ja san čovik s kamena, za mene je tvoja ljubav svetinja a na oba ramena nosin brime, teška je sirotinja za ta tvoja oka dva, ka dva modra jezera pola svita ja bi da, moja silo nečista ja ću priko biokove bosin nogan do tebe doći šišmiša se ja ne bojin, ne plašin se vištica i noći ja se bojim samo boga šta sa neba gleda nas da bi po' života svoga, samo da ti čujen glas u suknenoj borši cili je svit jedno veliko srce i u srcu cvit moje sunce, moj biser nebeski tu smo samo ja i ti neka vidi imotski svi me znaju u mom kraju, od grabovca do medova doca i kad za mnom pasi laju, pošteni san sin od svoga oca sada ljubav tvoju prosin, tebe nosin na srcu moja kuća ima mista, u njoj budi nevista
|
|