Stojimo na mostu tako nemocni sve je pojeo mrak pakosti kojim putem sada krenuti da l' ces se i ti promijeniti
Gledam u svoje ruke krvave podignut je mac sudbine plase nas pricom da tu je kraj daleko je, kazu, sunca sjaj
A ja jos uvijek sanjam isti san i cekam da dodje taj sudnji dan
Pomamljeni, divlji, bez straha, milosti u sutonu smo ovome rodjeni mnogo su nas puta izdali ovdje sunce nikad ne dolazi
Gledam u svoje ruke krvave podignut je mac sudbine plase nas pricom da tu je kraj daleko je, kazu, sunca sjaj
A ja jos uvijek sanjam isti san i cekam da dodje taj sudnji dan
(Aber) Ich glaube einem Zeintaler das der Friden Geist das böse getrieben wird
|
|