Kovach.rs
Vesti: Igrice --> Arcade
 
*
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.




Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije


Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
April 20, 2024, 15:21:32

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
članova
Ukupno članova: 185692
Najnoviji: Bobbohops
Statistika
Ukupno poruka: 185084
Ukupno tema: 4466
Prisutnih danas: 137
Najviše prisutnih: 1107
(Januar 12, 2020, 19:55:25)
Prisutni korisnici
Korisnika: 0
Gostiju: 122
Ukupno: 122
Prijatelji
Lyrics - Tekstovi pesama - B - Kovach.rs
0-9  A  B  C  D  E  F  G  H  I  J  K  L  M  N  O  P  Q  R  S  T  U  V  W  X  Y  Z

Beogradski Sindikat - Misli o moci
e
da odvojim od kukolja žito, ja biću nam sito i da dodam pritom ko razmišlja plitko biće mleven sitno

ja sa još par drugova tangenta usnulih smo krugova sve zbog srca drhtaja neshvaćena grupa nesudjeno luta traži šta? ko to zna? valjda ono što je sreća sama i usput brdo znanja a samo znam ja do tada po cenu života to je neprestana potraga ali putem skroz zamke vrebaju svakakve ko što sada zla zlatna šarena i sjajna prečica je most ali posle prvog koraka moja noga propada jer ga ne mogadoh preći noseći na pleći teret znanja krhkoga što od najviših vrhova je veći vičem stani skreći ali takva je sudba gubim dobrog druga na drugoj je strani već i dani su mu odbrojani shvatam težim putu težem zato ja ne mogu tuda ja moram preko brda!

u trku sam se našao obavijen maglom kako bez cilja lutam večnosti dostojan trenutak napravi mesta viziji puta pogled sa ruku sklonih u praznini misli izdanak stvorih zavet istini položih i zatim u nepoznato zaronih braća mi po postanku koje vremenom počeh drugovima da zovem pored mene sada hodaju ko jedno pravca držimo se note ipak nejaki ne mogaše se izboriti sa silinom od nepoznatog straha poljuljana misao što obasja im lakši put uze maha zaslepljeni sreće prividom u zamke čeljusti ušetaše prevareni željom im nametnutom u večnosti tminu zalutaše sa tuge kamenom oko srca bez osvrta odlazim dalje kroz maglu nazirem obrise uzvišenja ka čijem vrhu put me šalje.

pola puta iza sebe, ispred neobična gora les
kroz redove se širi vest: vreme je za poslednji test
gde ratnikove svest stavlja se na vagu, da li je jak
da nastavi sagu.teret znanja, koji nosi, vidi se u tragu
koji ostavlja za sobom.vaga preliva
kap po kap delu dobrom, celiva
svaku ranu stečenu borbom
sada korak postao je brži, put postao je duži
razum koji skrene večno ostaje da kruži
u samoći, beznadežno tražeći svoje mesto moći.

dugo sam po bespuću tragao dok nisam našao drevno brdo iskušenja što ga čine i blato i zlato i na vrhu mudrosti plato
dugo sam dobro i zlo vagao gde broj nam se osuo ali sad smo čvrsto zajedno oslonac jedan drugom
prljavštinu i blato savladasmo lako ali ne uspe svako jer potišteni zaostatkom da brže premoste litice koračaše od ivice do ivice sa zlatom a bližeći se visini ono dobija na čistini a u blizini vrha svaka ivica je krhka
otvaram oči pa ja sam već na mestu moći meditacija put sa koga mnogi neće doći na početak nas vraća misao opstala u vremenu postala je jača izgubljen u snu izgubljen na javi duh odlutalih tražeći put pravi jasno za kajanje je kasno nema nas mnogo ostali su probrani sposobni u odbrani za nalete spolja spremni svako na svojoj strani ne gledam preko ledja tamo sam drugove poredjao ovo je sreća ovde smo večno

beprekorno spokojan daljinu sada posmatram dokle pogled seže mnoštvo onih koji mestu moći teže podleže u zlatne mreže upleteni zbog greške pokušaj da beže sve više nit steže iscrpljeni ostaju da leže...

drhtaj stalne energije izvorne unosi nemire osećaj nesklada telom previre zbunjen ne vidim neprijatelje bacam pogled na drugove da li neko pokleknuo je u odbrani su rupe nemoguće borbe ne vidim tragove osvrt mestu moći tamo slike pomame oštricom nečiste namere uljezi iznutra ne sa strane bolno mesta skrnavljenje poverenja koprena sada se skida uljez ima lika moga saputnika tada od jednog puta postala su dva neočekivana izdaja

i pre borbe početka moja nazire se pobeda ali čemu to kad ne umanjuje gubitak sjaja ovog mesta suviše je velika tuga da li zbog mesta da li zbog druga svu snagu usmeravam kuda njihove želje vode gde pod naglim teretom snage i izgubljenog zajedništva ruše se stubovi pohlepe i oni sami ostaju zatrpani razilazi se prašina iz nje izbija svetlost srećan sam jer shvatam obnovljenu svetost preostali i iskrenosti zato sada ponovo su isto i sjaj i mesto

otvaram oči pa ja sam već na mestu moći sekund ili stoleća ja napuštam meditaciju u tom stanju oko mene svi su tu i dalje u snu da li ovo slike prošlosti ili budućnosti bejahu boravim u pitanju da rešim ovu zagonetku nejasnu ponovo se koncetrišem i zaranjam u nju.


Izaberite stranu: (B)
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
Pokreće MySQL Pokreće PHP

Copyright © 2003-2013 by kovach
Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS! Dilber MC Theme by HarzeM