Izgubljene duše jedna drugu traže Tamo gde se tamna skuplja rosa Kristalno čista ali prašinom okovana (Korenje su okovi, kora njihova koža, crne grane srca njihova) Korenje su okovi U krošnjama abonosa
Jedna drugoj ruke pružaju Pod mrežom tame što pokriva rosa Vetar koji poji tiho U krošnjama abonosa
Kristalno čista ali prašinom okovana (Korenje su okovi, kora njihova koža, crne grane srca njihova) Korenje su okovi U krošnjama abonosa
Posmatraju daleko u daljini Lišće što vetar ih nosa Dve duše zarobljene zauvek U krošnjama abonosa
Kristalno čista ali prašinom okovana (Korenje su okovi, kora njihova koža, crne grane srca njihova) Korenje su okovi U krošnjama abonosa.
|
|